humor

PELENE - MIĆA M. TUMARIĆ




PELENE


          Omiljena zabava tek reizabranog  glavnog akcionara državce, pored omalovažavanja naroda i saradnika, svakako su i  predugi govori. Za Ginisa. Može satima da priča bez prestanka. Uživa  u tome. Za razliku od slušalaca. Poltroni dva dana pre sastanka sa šefom ništa ne jedu i ne piju. Da bi izdržali. Oni malčice slobodniji krišom  izlaze iz sale. Zarad sebe. Neki  padaju u nesvest od psiho-fizičke iscrpljenosti. Od iščekivanja kraja beskonačnog izlaganja pretpostavljenog.          
A on, vođa čvrste ruke i opakog jezika, ne pravi pauze. Niti jede, niti pije, niti ide u klozet. Samo priča. Baš nedavno je podnosio ekspoze o boljem životu akcionara državice. Istovremeno je govorio, obećavao i pretio, i video sva dešavanja u sali.  Čak i iza leđa.  
          - Vidim te, Stojane, vidim te! - upozorava vođa saradnika koji mu sedi iza leđa. - Ne bulji u laptop nego slušaj šta govorim.
- Ali…kako, kako me vidi? - čudi se zgranuti podanik.
- Sigurno ima oči na leđima - ote se drugom podaniku.
- Čuo sam te, Bole! - upozorava govornik.
          Zatim nastavlja izlaganje i posle desetak minuta obraća se bivšem šefu, koji ga sluša širom otvorenih usta:
- Stari, trebaju li ti pelene?
          - Ne, nabavio sam ih - spremno odgovara bivši glavni.
          Onda vrhovni akcionar nastavlja govor i nakon sat vremena, pošto je primetio prazna sedišta,  očima strelja po sali i viče:
          - Video sam sve vas koji ste izašli!
          Nastaje pravi stampedo. Za minut  u salu uleće tuce preplašenih nesrećnika. 
          Govornik se samozadovoljno smeška, čita ekspoze i tvrdi da će njemu i onima oko njega biti sve bolje i bolje.
          Prisutni ga nagrađuju gromkim aplauzom. On ih prekida odlučnim pokretom desne ruke i veli:         
- Gledam Zokija kako snima  kolege mobilnim telefonom umesto da me pažljivo sluša. Neko će, priviđa mi se, imati manju platu!
          Prozvani se od urokljivih i prekornih pogleda kolega sakriva pod klupu.
          U sali mir i tišina. Akcionari liče na voštane figure.  Dva sata kasnije, govornik ledenim glasom prekida tišinu:    
- Mirko, opet ideš u WC?  Daj, boga  mu, sredi tu prostatu ili ću ti  srediti funkciju.
          Inkvizitorski nastrojeni vođa  kilometarski  govor  završava posle tačno petnaest  sati i deset minuta. U sali ozbiljna i izmučena lica. Ima  upišanih i usranih.  Sreća pa su dežurni službenici, pre početka sednice,  na ulazu u salu delili pelene. 

Mića M. Tumarić

Administrator ШИПАК

0 коментара:

Шипак, Београд.Сва права су задржана!Дизајн блога Игор Браца Дамњановић. Омогућава Blogger.